Općina Vela Luka
Općina Vela Luka, koja danas broji oko 4500 stanovnika, smjestila se na najzapadnijem dijelu otoka Korčule, a uz naselje Velu Luku, obuhvaća i manja okolna naselja. Zaljev u kojem se Vela Luka smjestila dug je nešto više od 9 kilometara, što Velu Luku čini jednim od najboljih sidrišta na Jadranu. Osim uvalama i uvalicama koje rezbare velolušku obalu, pred Velom Lukom nanizali su se i brojni otočići, od kojih su najpoznatiji Ošjak i Proizd. Plaže na Proizdu više su puta uvrštene na listu najljepših na svijetu. Nad Lukom stražari brdo Hum koje je sa svojih 376 m nadmorske visine najviši vrh u okolici.
Vela spila
A jedna od svakako najvećih znamenitosti Vele Luke je Vela spila, arheološki lokalitet na kojemu su nađeni dokazi o čovjekovom boravku na ovim prostorima još u pretpovijesnim vremenima, točnije od razdoblja mlađeg kamenog doba. Riječ je o jednom od najvažnijih arheoloških nalazišta u Europi.
Legenda o južini i druge luške specifičnosti
Danas je Luka poznata po svojim klapama, ribarima i ribarskom prigovaranju, dobroj spizi i općenito tom posebnom šarmu tipičnog dalmatinskog malog mista (legenda kaže da taj šarm doseže svoj vrhunac za vrijeme velikih južina). U veloluškim se konobama (kao i drugdje po otoku, samo morate pažljivo (is)tražiti) još uvijek prema starim receptima spravljaju tradicionalna jela, između ostaloga i glasovita dalmatinska pašticada.
Vela Luka rodno je mjesto brojnih proslavljenih umjetnika i intelektualaca, među kojima su akademik Šime Vučetić, kipar Ante Marinović, pjesnik Danijel Dragojević, kipar, slikar i pjesnik Izvor Oreb, konceptualni umjetnik Gorki Žuvela, slavni Oliver Dragojević i drugi.
I Vela Luka, kao i većina ostalih otočnih mjesta, ima svoju Kumpaniju i stare narodne plesove koji se i danas izvode, a to su Mafrina, Četiri pȃsa, Tanac, Pritilica i Šega-šega. Inače, osim po umjetnosti, Vela Luka je prije bila poznata i po razvijenoj industriji, sa svojim tvornicama za preradu ribe i brodogradilištem Greben. Poznata je i po specijalnoj bolnici Kalos i ljekovitom mulju koji se koristi u medicinske svrhe, a koji je taloži u srcu veloluškog zaljeva (kao i onaj u uvali Istruzi pokraj Brne i Smokvice).
U samom centru Vele Luke još uvijek možete vidjeti stare, tradicionalne kamene kuće, a na rubnim dijelovima mjesta niču moderne vile uz more. S obzirom na to da je Vela Luka uokvirena vinogradima, maslinicima, borovom šumom i voćnjacima, osim građevinskog zemljišta, ovo je odlično područje i za kupnju poljoprivrednog zemljišta.
Veloluške meje i mozaici
Treba, kada govorimo o Veloj Luci, spomenuti još nešto. Naime, iako je ljubav između ljudi i kamena oduvijek živa i prisutna na cijelom otoku Korčuli (posebno na Vrniku i u Lumbardi) Vela Luka po tom je pitanju posebna - ovdje je veza kamena i čovjeka iznimno snažna, a očituje se ponajviše u tradicionalnoj suhozidnoj arhitekturi te u izradi mozaika, vještini koja se danas revitalizira, a koja je i metaforički i doslovno ugrađena u velolušku vibru i vizuru. Dokazuje to i impozantni spomenik u centru mjesta napravljen u mozaiku, u čast i sjećanje na veliki Međunarodni susret likovnih umjetnika koji je u kolovozu 1968. upravo u Veloj Luci okupio velika imena svjetske umjetničke scene.
Što se tiče suhozida, kao tehnike gradnje kamenih zidova bez ikakvog veziva, kako i samo ime kaže - na suho, na području Vele Luke sačuvan je, uz meje (suhozidne ograde u poljima) i velik broj kamenih poljskih kućica, četvrtastog ili kružnog tlocrta. Potonji se nazivaju vrtujci i njih ima još samo desetak, a svojim su izgledom i formom posebno zanimljivi. Vrtujci i meje, od kojih je većina nastala u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća kada se zemlja pojačano krči radi sadnje vinove loze, čine neraskidivu cjelinu i veličanstven su primjer suhozidne arhitekture, čiji su graditelji, unatoč tome što nisu posjedovali nikakva formalna znanja niti koristili ikakve vezivne materijale, stvorili impresivnu i posve funkcionalnu arhitekturu koja ni na kakav način nije narušila prirodu, dapače, savršeno se uklopila u krajolik i obogatila ga.
Suhozidi na području velolučke općine, kao i na području čitavog otoka Korčule (a kao uostalom i drugdje po otocima i dalmatinskoj obali) dokaz su ogromne upornosti i iznimne vještine gradnje i kao takvi jedinstven su primjer hrvatskog tradicijskog graditeljstva i vernakularne arhitekture. Iako se ne može sa sigurnošću znati koliko je kilometara suhozida na Korčuli, s obzirom na to da je znatan dio obrastao borovom šumom i drugim raslinjem, procjenjuje se da ih samo na području oko Vele Luke ima najmanje impresivnih 10.000, a prema nekim procjenama i oko 30.000 kilometara.
Galerija Fotografija
